Grad Vrgorac zanimljiva je i autenti?na turisti?ka destinacija. Svojim zemljopisnim položajem, prirodnim Ijepotama, klimatskim uvjetima i kulturno-povijesnom baštinom pravi je biser Dalmatinske zagore.
Vrgorac se smjestio u podnožju jugoisto?nog dijela Matokita (1063 m), podno srednjo-vjekovne tvr?ave koja dominira obzorjem, okružen poljima Rastok, Jezero i Bunina.
Grad vrh gore, nekad nazivan i Vrhgorac, dobio je naziv po svom uzvišenom položaju. Stalna pograni?nost i križanje važnih prometnica koje spajaju unutrašnjost s Primorjem, uvjetovali su glavne odlike njegovog identiteta.
O?uvana raznolika prirodna cjelina, samozatajna ljepota krša, vidikovci, planinska obzorja, gorski klanci, vrta?e, pe?ine i spilje, pitoma kraška polja s izvorima, krase vrgorski kraj iznena?uju?im ljepotama.
Gradi? skrivene zabiokovske Dalmacije, prava je oaza blage mediteranske a dijetom i kontinentalne klime i ?istog zraka prožetog obiljem mirisa mediteranskog i ljekovitog bilja.
Kulturno povijesna baština grada Vrgorca seže duboko u prošlost O predpovijesnom životu ovog kraja i njegovim prastanovnicima Ilirima svjedo?e mnogobrojne gradine, gomile i razni prona?eni predmeti, alati, oružja, novac i nakit, kao tragovi najstarijih naselja.
Razdoblje rimske urbanizacije samo je periferno dotaklo ovaj prostor. Najbliži rimski grad bila je Narona, ?ijoj je gravitacijskoj zoni, bez sumnje, ovaj kraj pripadao. Kameni žrtvenik, posve?en Jupiteru, jedan je od rijetkih rimskih nalaza. Prona?en i uzidan u Martin?evu kulu još u 18. st. sada je važan dio župne zbirke. Seobe naroda izmijenile su stanovništva i obi?aje. Hrvatska plemena naseljavaju ovaj kraj u 7. i 8. st. stvaraju?i svoja podru?ja, pokrajine i kneževine, asimiliraju?i postupno zate?eno stanovništvo i ostavljaju tragove svog življenja, kulture i vjere . Vrgorac je srednjovjekovni grad Prema zapisima bizantiskog cara Konstantina VII Porfirogeneta spominje se ve? u 10 st kao sjedište Rasto?ke župe u sastavu ranosred-njovjekovne Neretvanske kneževine-Paganije.
Pisani dokumenti iz 1444.g. spominju Vrgorac kao jedno od važnijih mjesta Gorske Župe, kojim su, gospodarili knezovi Radivojevi?i-Jurjevi?i.
Kulturno naslije?e srednjeg vijeka ostalo je sa?uvano u brojnim fortifikacijskim, stambenim i sakralnim objektima. Ste?ci se nalaze u nekoliko nekropola ovog kraja koji datiraju iz 14. i 15. st. Prema grafi?kim zapisima (18.st.) može se uo?iti daje stari Vrgorac podno tvr?ave bio opasan gradskim bedemom, obrubljen nizom završnih gibelinskih zubaca i puškarnica te poja?an visokim ?etverokutnim kulama.
U rukama hrvatskih velikana vrgora?ka tvr?ava Gradina odigrala je zna?ajnu obrambenu ulogu. Uz sve to Vrgorac pada pod tursku vlast u drugoj polovici 15.st. Zbog svoga strateškog položaja i zna?aja turska vlast, koja je potrajala preko 200 godina, proširivala je spomenutu tvr?avu.
Pisani i grafi?ki izvori dokumentiraju postojanje džamije i minareta iz vremena turske okupacije, izgra?enih na mjestu crkvice. Godine 1694. džamija je ponovo pretvorena u katoli?ku crkvu, a na istoj lokaciji 1913 godine izgra?ena je današnja crkva Navještanja BDM.
I danas se uo?ava ve?i broj kula u gradu (sedam). Te su gra?evine ovdje, kao rijetko gdje u Dalmaciji, po broju i smještaju naglašene u naselju, stoje osobitost gradnje starog Vrgorca.
U kulama koje su imale stambenu i obrambenu funkciju, živjeli su feudalci, turski begovi, mleta?ki namještenici, serdari i kapetani.
Kule su bile sigurna preno?išta fratrima, putopiscima i državnim poglavarima. Vrgorske kule ?uvari su doga?aja iz prošlosti, mnogih tajni i legendi.
U jednoj od kula (Kapetanovim) rodio se i živio bard hrvatske književnosti Augustin Tin Ujevi? (5. VII 1891.-12.XT 1955.).
Književna kritika Tina smatra najreprezentativnijim i najzna?ajnijim autorom hrvatskog pjesništva XX st.
Prate?i niz o?uvanih kula, može se naslutiti crta porušenog obrambenog zida. U tom slijedu, osim kule Avala koja brani prilaz Tvr?avi, niže se kula Cukarinovi?a bega ili Fratarska kula u kojoj je danas smještena župna zbirka sakralnih i drugih predmeta i dokumenata i na kojoj je postavljena spomen-plo?a kao na rodnoj ku?i pjesnika Tina Ujevi?a.
Slijedi Pakerova kuta, zatim se isti?e jedna od najve?ih kula ?etverokutna trokatrdea zvana Kapetanovi?a kula (Torre detta del principe). Ta kula ima pri vrhu zazidana humišta i nije isklju?eno da su ona, kao i niz kula u istoj crti, ostaci kula koje bijahu sastavni dio srednjovjekovnih zidina.
Na kapetanovoj kuli stoji spomen plo?a sa reljefom pjesnika Tina Ujevi?a kao mjestu njegovog ro?enja, pa se danas ova kula i naziva kula Tina Ujevi?a. Slijedi Raosova kula, Mumina i Elezova kula, te kula u naselju podno Gradine.
Ve? na po?etku turske vladavine, a posebno za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) vodile su se stalne borbe.
Iz toga doba je i prekrasna legenda o Hasanaginici opjevana u narodu a koja ima korijene upravo u ovim pograni?nim krajevima vezanim za utvrde Vrgorca, Zadvarja, Klisa i Imotskog u ?ijim se zidinama tvr?ave nalazi njen grob.
Putopisac, opat Alberto Fortis otkrio je svijetu ovaj kraj zabilježivši baladu o Hasanaginici u Kokori?ima kao gost vojvode Pervana (1774.godine).
Vrgorac je pod turskom vlaš?u od 1477.godine do 1690.godine kad gaje okupirala mleta?ka vojska.
Mle?ani su 1698.godine otkrili u podnožju brda Radovi? sa sjeverne strane, na rubu polja Bunina bitumenoznu mineralnu tvar zvanu Paklina, (koja služi za asfaltiranje ulica i dr.). Prenosili su je na konjima do Kule Norinske, a zatim brodovima do Venecije. Zbog svoje visoke kvalitete asfaltom iz ovog rudnika pokrivene su ulice Be?a, New Yorka i drugih metropola.
Rudnik je promijenio ve?i broj vlasnika koji su ga dosta iscrpili pa navodno nije više profitabilan.
Nakon pada Venecije nastupa razdoblje prve austrijske uprave (1797-1806) zatim kratkotrajne francuske uprave (1806-1813) i ponovo austrijska uprava (1813-1918). U tom periodu 19.st Vrgorac dobiva svoju op?inu i administracijsku upravu, te se grade prometnice; od 1806-1809 - Napoleonova cesta prema Metkovi?u i prema Sinju preko Turije i Šestanovca, te 1878. od Kozice preko Staze do Makarske.
Rješava se i pitanje navodnjavanja i melioracije polja, ?emu je pridonio i boravak austrijskog cara.
Austrijski car Franjo Josip 1875. godine prespavao je u Vrgorcu na svom putu uz granicu turskog carstva, od Knina prema Metkovi?u i zabilježio Vrgorac i Vrgor?ane po svojoj goršta?koj snazi i mudrosti.
Država Srba, Hrvata i Slovenaca stvara se 1918.godina, a 1929.godine Kraljevina Jugoslavija. Drugi svjetski rat donosi stvaranje Jugoslavije, a tek 1991.godine, kona?no, poslije više stoljetne borbe hrvatskog naroda u kojoj su i vrgor?ni davali svoj obol, nastaje samostalna i neovisna država Hrvatska
Vrgorac je danas grad bogat povijesno-kulturnim tekovinama, pripada skupini gradova Dalmatinske zagore, izdvaja se prepoznatljivim šarmom i koloritom. Urbanu cjelinu grada krasi crkva Navještenja Blažene Djevice Marije sagra?ena 1913. godine. Crkva je trobrodna, podignuta u neoromanici s tri portala na pro?elju, te istaknutim zvonikom koji krase dva o?uvana zvona iz 18.st U oltaru se nalazi italobizantska Madona, dok je druga vrijedna slika Madone bizantinsko Umilenije, a nalazi se u župnoj zbirci uz mnoge druge vrijedne sakralne predmete. Prema predaji sliku je nabavio vrgora?ki junak i serdar Rade Mijo Mileti? ?iji se grob kao i grob mu?enika fra Ivana Rozi?a nalazi u istoimenoj crkvi.
?esma izgra?ena 1929. godine povezana je sa rezervarom vode "Kavom" na ulazu u Vrgorac sa zapada, nalazi se na gradskom Korzu. Nova Fontana je kod osnovne škole. Spomenik Tinu Ujevi?u, autora Kazimira Hraste, postavljen je prigodom stote obljetnice ro?enja pjesnika 1991.godine u blizini kule u kojoj se rodio.
Park u krugu duhanske stanice nalazi se u centru grada. Formiranje 1898.godine kada su završena skladišta duhana i zgrada za ?inovništvo i otkup duhana s kojom danas ?ini skladnu i o?uvanu cjelinu. Park spada u najljepše gradske parkove prirode. Sve su to zna?ajniji objekti i obilježja jezgre grada.
Gradska infrastruktura; društvene javne gospodarske i kulturno-sportske djelatnosti uvjetuju ugodan život i boravak.
Hotel "Prvan" s etno-ekoponudom u konobi u Kokori?ima nudi ugostiteljske usluge tijekom cijele godine.
Restoran "Tin", "Vidikovac", "Olimp", konoba "Malo misto" kao i mnogobrojne gostionice i drugi ugostiteljski objekti poznati su po tradicionalnim ukusnim jelima, pi?ima i gostoprimstvu.
Kvalitetno stolno bijelo i crno vino vrgora?ke vinarije, suhomesnati proizvodi mesne industrije "Bra?a Pivac", vo?e i povr?e "LM Commerca" s prepoznatljivom vrgorskom jagodom, dopunjuju gastronomsku ponudu.
Unikatni predmeti "Dalmacijakristala" i kožna galanterija "Vigal" pridonose prepoznatljivoj ponudi grada.
Raznoliki obrti i ku?ne radionice zaokružuju cjelokupnu ponudu vrgorskog identiteta.
Kulturni život grada odvija se u Tinovoj kuli u ?ijem se sastavu nalazi mala muzejska zbirka, galerija i Turisti?ka zajednica grada Vrgorca. U Fratarskoj kuli je župna zbirka sakralnih predmeta i dokumenata.
Sportska doga?anja odvijaju se u Domu sportova gdje je i fitness-klub, gradska knjižnica te radio "Biokovo".
Urbanim projektom šetnica, park, parkiralište, polivalentna dvorana, tržnica i tenisko igralište u mnogome ?e doprinijeti kvaliteti kulture življenja.
Tinov Vrgorac njeguje književno-kulturnu manifestaciju "S Tinom u Vrgorcu " kad se od 1995. godine na godišnjicu ro?enja pjesnika Tina Ujevi?a 5. srpnja, dodjeljuje godišnja književna nagrada Društva književnika Hrvatske "Tin Ujevi?" laureatima poezije.
Obilježavanjem dana Grada na dan sv. Petra 29. lipnja održava se sajam u Vrgorcu, 15. kolovoza na Veliku Gospu u Velikom Prologu i 8. rujna na Malu Gospu u Zavojanima, a svake subote je pazarni dan u Vrgorcu. Nakon boži?nih i novogodišnjih blagdana u velja?i se održavaju ve? tradicionalne maškare.
Grad Vrgorac povezan je asfaliranim cestama s atraktivnim turisti?kim deštinacijama: Makarska (36 km), Ba?inska jezera (24 km), uš?e Neretve (25 km), Metkovi? (35 km), rimska Narona i Vid (25 km), svetište Me?ugorje (28 km), rijeka Tihaljina s izvorima i slapovima Eo?uše (11 km), vodopad Kravice (23 km), Imotski sa modrim i crvenim jezerom (38 km), te Park prirode Biokovo u kojem je i zapadni dio vrgora?kog kraja s kojim ?ini prirodnu cjelinu primorja i zabiokovskog zale?a.
Vrgorac je povezan asfaltnim cestama i sa svojim naseljima (25) u vrgorskoj krajini (284 km),, u kojoj prema popisu iz 1991.godine živi 7.497 stanovnika od kojih 1.697 u Vrgorcu. 1910.godine - 12.859 stanovnika). U prošlosti, vrgorski kraj je izrazito depopulacijsko i emigracijsko podru?je.
Mnoga naselja u gorskom dijelu vrlo su atraktivna kao primjeri ruralne arhitekture, drugi se nalaze uz rub polja Rastok i Jezero, njihove izvore i matice ili se u njima nalaze konobe koje nude doma?e gurmanske specijalitete i pi?a ovog kraja kao i proizvode visoke kvalitete zdrave hrane, vo?a i povr?a.
Danas je grad Vrgorac upravno, politi?ko, kulturno, i gospodarsko središte vrgorskog kraja.
Grad je to tvr?ava i kula; legendi i balada; grad koji je dao velikana hrvatske književnosti i mnoge gorde ljude, leži pod vitim Matokitom, njeguju?i tekovine svoje tegobne prošlosti i sadašnjosti.
Oslanjaju?i se na vitalnost i upornost Vrgor?ana, s naporom ali i optimizmom, gradi svoju budu?nost pri ?emu i turizam otvara nove mogu?nosti zaposlenja, zarade i egzistencije.
