Error
  • Your server has Suhosin loaded. Please follow this tutorial.

Povijest

Grad Vrgorac zanimljiva je i autenti?na turisti?ka destinacija. Svojim zemljopisnim poloajem, prirodnim Ijepotama, klimatskim uvjetima i kulturno-povijesnom batinom pravi je biser Dalmatinske zagore.
Vrgorac se smjestio u podnoju jugoisto?nog dijela Matokita (1063 m), podno srednjo-vjekovne tvr?ave koja dominira obzorjem, okruen poljima Rastok, Jezero i Bunina.
Grad vrh gore, nekad nazivan i Vrhgorac, dobio je naziv po svom uzvienom poloaju. Stalna pograni?nost i krianje vanih prometnica koje spajaju unutranjost s Primorjem, uvjetovali su glavne odlike njegovog identiteta.
O?uvana raznolika prirodna cjelina, samozatajna ljepota kra, vidikovci, planinska obzorja, gorski klanci, vrta?e, pe?ine i spilje, pitoma kraka polja s izvorima, krase vrgorski kraj iznena?uju?im ljepotama.
Gradi? skrivene zabiokovske Dalmacije, prava je oaza blage mediteranske a dijetom i kontinentalne klime i ?istog zraka proetog obiljem mirisa mediteranskog i ljekovitog bilja.
Kulturno povijesna batina grada Vrgorca see duboko u prolost O predpovijesnom ivotu ovog kraja i njegovim prastanovnicima Ilirima svjedo?e mnogobrojne gradine, gomile i razni prona?eni predmeti, alati, oruja, novac i nakit, kao tragovi najstarijih naselja.
Razdoblje rimske urbanizacije samo je periferno dotaklo ovaj prostor. Najblii rimski grad bila je Narona, ?ijoj je gravitacijskoj zoni, bez sumnje, ovaj kraj pripadao. Kameni rtvenik, posve?en Jupiteru, jedan je od rijetkih rimskih nalaza. Prona?en i uzidan u Martin?evu kulu jo u 18. st. sada je vaan dio upne zbirke. Seobe naroda izmijenile su stanovnitva i obi?aje. Hrvatska plemena naseljavaju ovaj kraj u 7. i 8. st. stvaraju?i svoja podru?ja, pokrajine i kneevine, asimiliraju?i postupno zate?eno stanovnitvo i ostavljaju tragove svog ivljenja, kulture i vjere . Vrgorac je srednjovjekovni grad Prema zapisima bizantiskog cara Konstantina VII Porfirogeneta spominje se ve? u 10 st kao sjedite Rasto?ke upe u sastavu ranosred-njovjekovne Neretvanske kneevine-Paganije.
Pisani dokumenti iz 1444.g. spominju Vrgorac kao jedno od vanijih mjesta Gorske upe, kojim su, gospodarili knezovi Radivojevi?i-Jurjevi?i.
Kulturno naslije?e srednjeg vijeka ostalo je sa?uvano u brojnim fortifikacijskim, stambenim i sakralnim objektima. Ste?ci se nalaze u nekoliko nekropola ovog kraja koji datiraju iz 14. i 15. st. Prema grafi?kim zapisima (18.st.) moe se uo?iti daje stari Vrgorac podno tvr?ave bio opasan gradskim bedemom, obrubljen nizom zavrnih gibelinskih zubaca i pukarnica te poja?an visokim ?etverokutnim kulama.
U rukama hrvatskih velikana vrgora?ka tvr?ava Gradina odigrala je zna?ajnu obrambenu ulogu. Uz sve to Vrgorac pada pod tursku vlast u drugoj polovici 15.st. Zbog svoga stratekog poloaja i zna?aja turska vlast, koja je potrajala preko 200 godina, proirivala je spomenutu tvr?avu.
Pisani i grafi?ki izvori dokumentiraju postojanje damije i minareta iz vremena turske okupacije, izgra?enih na mjestu crkvice. Godine 1694. damija je ponovo pretvorena u katoli?ku crkvu, a na istoj lokaciji 1913 godine izgra?ena je dananja crkva Navjetanja BDM.
I danas se uo?ava ve?i broj kula u gradu (sedam). Te su gra?evine ovdje, kao rijetko gdje u Dalmaciji, po broju i smjetaju naglaene u naselju, stoje osobitost gradnje starog Vrgorca.
U kulama koje su imale stambenu i obrambenu funkciju, ivjeli su feudalci, turski begovi, mleta?ki namjetenici, serdari i kapetani.
Kule su bile sigurna preno?ita fratrima, putopiscima i dravnim poglavarima. Vrgorske kule ?uvari su doga?aja iz prolosti, mnogih tajni i legendi.
U jednoj od kula (Kapetanovim) rodio se i ivio bard hrvatske knjievnosti Augustin Tin Ujevi? (5. VII 1891.-12.XT 1955.).
Knjievna kritika Tina smatra najreprezentativnijim i najzna?ajnijim autorom hrvatskog pjesnitva XX st.
Prate?i niz o?uvanih kula, moe se naslutiti crta poruenog obrambenog zida. U tom slijedu, osim kule Avala koja brani prilaz Tvr?avi, nie se kula Cukarinovi?a bega ili Fratarska kula u kojoj je danas smjetena upna zbirka sakralnih i drugih predmeta i dokumenata i na kojoj je postavljena spomen-plo?a kao na rodnoj ku?i pjesnika Tina Ujevi?a.
Slijedi Pakerova kuta, zatim se isti?e jedna od najve?ih kula ?etverokutna trokatrdea zvana Kapetanovi?a kula (Torre detta del principe). Ta kula ima pri vrhu zazidana humita i nije isklju?eno da su ona, kao i niz kula u istoj crti, ostaci kula koje bijahu sastavni dio srednjovjekovnih zidina.
Na kapetanovoj kuli stoji spomen plo?a sa reljefom pjesnika Tina Ujevi?a kao mjestu njegovog ro?enja, pa se danas ova kula i naziva kula Tina Ujevi?a. Slijedi Raosova kula, Mumina i Elezova kula, te kula u naselju podno Gradine.
Ve? na po?etku turske vladavine, a posebno za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) vodile su se stalne borbe.
Iz toga doba je i prekrasna legenda o Hasanaginici opjevana u narodu a koja ima korijene upravo u ovim pograni?nim krajevima vezanim za utvrde Vrgorca, Zadvarja, Klisa i Imotskog u ?ijim se zidinama tvr?ave nalazi njen grob.
Putopisac, opat Alberto Fortis otkrio je svijetu ovaj kraj zabiljeivi baladu o Hasanaginici u Kokori?ima kao gost vojvode Pervana (1774.godine).
Vrgorac je pod turskom vla?u od 1477.godine do 1690.godine kad gaje okupirala mleta?ka vojska.
Mle?ani su 1698.godine otkrili u podnoju brda Radovi? sa sjeverne strane, na rubu polja Bunina bitumenoznu mineralnu tvar zvanu Paklina, (koja slui za asfaltiranje ulica i dr.). Prenosili su je na konjima do Kule Norinske, a zatim brodovima do Venecije. Zbog svoje visoke kvalitete asfaltom iz ovog rudnika pokrivene su ulice Be?a, New Yorka i drugih metropola.
Rudnik je promijenio ve?i broj vlasnika koji su ga dosta iscrpili pa navodno nije vie profitabilan.
Nakon pada Venecije nastupa razdoblje prve austrijske uprave (1797-1806) zatim kratkotrajne francuske uprave (1806-1813) i ponovo austrijska uprava (1813-1918). U tom periodu 19.st Vrgorac dobiva svoju op?inu i administracijsku upravu, te se grade prometnice; od 1806-1809 - Napoleonova cesta prema Metkovi?u i prema Sinju preko Turije i estanovca, te 1878. od Kozice preko Staze do Makarske.
Rjeava se i pitanje navodnjavanja i melioracije polja, ?emu je pridonio i boravak austrijskog cara.
Austrijski car Franjo Josip 1875. godine prespavao je u Vrgorcu na svom putu uz granicu turskog carstva, od Knina prema Metkovi?u i zabiljeio Vrgorac i Vrgor?ane po svojoj gorta?koj snazi i mudrosti.
Drava Srba, Hrvata i Slovenaca stvara se 1918.godina, a 1929.godine Kraljevina Jugoslavija. Drugi svjetski rat donosi stvaranje Jugoslavije, a tek 1991.godine, kona?no, poslije vie stoljetne borbe hrvatskog naroda u kojoj su i vrgor?ni davali svoj obol, nastaje samostalna i neovisna drava Hrvatska
Vrgorac je danas grad bogat povijesno-kulturnim tekovinama, pripada skupini gradova Dalmatinske zagore, izdvaja se prepoznatljivim armom i koloritom. Urbanu cjelinu grada krasi crkva Navjetenja Blaene Djevice Marije sagra?ena 1913. godine. Crkva je trobrodna, podignuta u neoromanici s tri portala na pro?elju, te istaknutim zvonikom koji krase dva o?uvana zvona iz 18.st U oltaru se nalazi italobizantska Madona, dok je druga vrijedna slika Madone bizantinsko Umilenije, a nalazi se u upnoj zbirci uz mnoge druge vrijedne sakralne predmete. Prema predaji sliku je nabavio vrgora?ki junak i serdar Rade Mijo Mileti? ?iji se grob kao i grob mu?enika fra Ivana Rozi?a nalazi u istoimenoj crkvi.
?esma izgra?ena 1929. godine povezana je sa rezervarom vode "Kavom" na ulazu u Vrgorac sa zapada, nalazi se na gradskom Korzu. Nova Fontana je kod osnovne kole. Spomenik Tinu Ujevi?u, autora Kazimira Hraste, postavljen je prigodom stote obljetnice ro?enja pjesnika 1991.godine u blizini kule u kojoj se rodio.
Park u krugu duhanske stanice nalazi se u centru grada. Formiranje 1898.godine kada su zavrena skladita duhana i zgrada za ?inovnitvo i otkup duhana s kojom danas ?ini skladnu i o?uvanu cjelinu. Park spada u najljepe gradske parkove prirode. Sve su to zna?ajniji objekti i obiljeja jezgre grada.
Gradska infrastruktura; drutvene javne gospodarske i kulturno-sportske djelatnosti uvjetuju ugodan ivot i boravak.
Hotel "Prvan" s etno-ekoponudom u konobi u Kokori?ima nudi ugostiteljske usluge tijekom cijele godine.
Restoran "Tin", "Vidikovac", "Olimp", konoba "Malo misto" kao i mnogobrojne gostionice i drugi ugostiteljski objekti poznati su po tradicionalnim ukusnim jelima, pi?ima i gostoprimstvu.
Kvalitetno stolno bijelo i crno vino vrgora?ke vinarije, suhomesnati proizvodi mesne industrije "Bra?a Pivac", vo?e i povr?e "LM Commerca" s prepoznatljivom vrgorskom jagodom, dopunjuju gastronomsku ponudu.
Unikatni predmeti "Dalmacijakristala" i kona galanterija "Vigal" pridonose prepoznatljivoj ponudi grada.
Raznoliki obrti i ku?ne radionice zaokruuju cjelokupnu ponudu vrgorskog identiteta.
Kulturni ivot grada odvija se u Tinovoj kuli u ?ijem se sastavu nalazi mala muzejska zbirka, galerija i Turisti?ka zajednica grada Vrgorca. U Fratarskoj kuli je upna zbirka sakralnih predmeta i dokumenata.
Sportska doga?anja odvijaju se u Domu sportova gdje je i fitness-klub, gradska knjinica te radio "Biokovo".
Urbanim projektom etnica, park, parkiralite, polivalentna dvorana, trnica i tenisko igralite u mnogome ?e doprinijeti kvaliteti kulture ivljenja.
Tinov Vrgorac njeguje knjievno-kulturnu manifestaciju "S Tinom u Vrgorcu " kad se od 1995. godine na godinjicu ro?enja pjesnika Tina Ujevi?a 5. srpnja, dodjeljuje godinja knjievna nagrada Drutva knjievnika Hrvatske "Tin Ujevi?" laureatima poezije.
Obiljeavanjem dana Grada na dan sv. Petra 29. lipnja odrava se sajam u Vrgorcu, 15. kolovoza na Veliku Gospu u Velikom Prologu i 8. rujna na Malu Gospu u Zavojanima, a svake subote je pazarni dan u Vrgorcu. Nakon boi?nih i novogodinjih blagdana u velja?i se odravaju ve? tradicionalne makare.
Grad Vrgorac povezan je asfaliranim cestama s atraktivnim turisti?kim detinacijama: Makarska (36 km), Ba?inska jezera (24 km), u?e Neretve (25 km), Metkovi? (35 km), rimska Narona i Vid (25 km), svetite Me?ugorje (28 km), rijeka Tihaljina s izvorima i slapovima Eo?ue (11 km), vodopad Kravice (23 km), Imotski sa modrim i crvenim jezerom (38 km), te Park prirode Biokovo u kojem je i zapadni dio vrgora?kog kraja s kojim ?ini prirodnu cjelinu primorja i zabiokovskog zale?a.
Vrgorac je povezan asfaltnim cestama i sa svojim naseljima (25) u vrgorskoj krajini (284 km),, u kojoj prema popisu iz 1991.godine ivi 7.497 stanovnika od kojih 1.697 u Vrgorcu. 1910.godine - 12.859 stanovnika). U prolosti, vrgorski kraj je izrazito depopulacijsko i emigracijsko podru?je.
Mnoga naselja u gorskom dijelu vrlo su atraktivna kao primjeri ruralne arhitekture, drugi se nalaze uz rub polja Rastok i Jezero, njihove izvore i matice ili se u njima nalaze konobe koje nude doma?e gurmanske specijalitete i pi?a ovog kraja kao i proizvode visoke kvalitete zdrave hrane, vo?a i povr?a.
Danas je grad Vrgorac upravno, politi?ko, kulturno, i gospodarsko sredite vrgorskog kraja.
Grad je to tvr?ava i kula; legendi i balada; grad koji je dao velikana hrvatske knjievnosti i mnoge gorde ljude, lei pod vitim Matokitom, njeguju?i tekovine svoje tegobne prolosti i sadanjosti.
Oslanjaju?i se na vitalnost i upornost Vrgor?ana, s naporom ali i optimizmom, gradi svoju budu?nost pri ?emu i turizam otvara nove mogu?nosti zaposlenja, zarade i egzistencije.